Kako su to bile dvijetisućite godine, kad je na našim podsljemenskim brežuljcima cvao urbanizam i bujno se širila tzv. urbanistička mafija, mogao sam ovaj tekstić i drukčije nasloviti. Mogao sam tekst i ovako nazvati: «Građevinska mafija natjerala vrane na moje dvorište»! Ali to je već delikatan problem, o kojem i vrapci na krovu pjevaju, a ja ga pripisujem samo kričanju vrana i samo na jednom dvorištu. I to, zamislite, mojem! I sad nek se ja s tim bakćem, kad se službene institucije tu i tamo oglase samo cvrkutom, iako bi, vele, trebalo graktati. I gdje onda baš ja?! Taman posla, pa da prođem kao moj redakcijski kolega Miljuš! Ali kolega puno više o tome zna, a ponešto i napiše, a izazvani po njegovoj glavi, rukama i rebrima svoju poruku «pišu» bejzbol palicama, ja sam to doznal samo po vranama koje jatimice slijeću na moje dvorište. Vrane bi i ranije znale prhnuti na dvorište, objesiti se na granu ili se raskriliti na sljemenjaku, ali ova sadašnja masovka poručuje o značajnijem prirodnom pomaku, koji je sve prije nego prirodan. Svoje stanište vrane su u mojem podsljemenskom kvartu oduvijek imale po pošumljenim proplancima uz potok Bliznec. Javile bi nam se, velim, samo u velikoj nuždi. I to uglavnom u cičoj zimi, kad bi po dvorištu tražile poneko zrnce, preostalo od stalnih dvorišnih stanara, vrabaca, sjenica, grlica i kosova. Kosovi su nam najzanimljiviji i o njima najviše znamo. Znamo (čujemo) da muški kos ima svijetli kljun i da s vrha breze zna pripremiti svoju solo muzičku numeru. Iako su kosovi od svih ptica najmanje solisti. Kad ugine i ili nestane kos, kosica će također brzo nestati i obrnuto. Nedavno smo na mojem dvorištu bili svjedoci prave kosje drame. Nekoliko dana nesretna kosica zaletavala nam se u dvorišni prozor, tako da se od bubetanja njene glave u staklo nije moglo živjeti. Problem je riješen tako što su djeca otkrila razlog tom ptičjem samoubilačkom prozorskom ritualu. U potrazi za svojom nestalom muškom polovicom, nesretna je ptica panično obljetavala po dvorišnjem raslinju, ali za nju je raslinje bilo i u odsjaju prozorskog stakla! Tek kad smo prozore prekrili novinama, sirota kosica je odustala i zauvijek nestala. O vranama puno manje znamo. Zato sam i krenuo prema njihovim prirodnim staništima, na koje podsjeća prastari toponim Vranićevo i jedna ulica danas nosi to ime. Posjećeni šumarci i rovokopači s Vranićeva vrane su natjerali u moje dvorište, od kojih se poneki put sve crni kao u Hitchcockovom kultnom filmu «Ptice». Pogađanje imena vraninom muškom (vranac?!), ostavljamo djeci, a na vama je da pogađate koliko u toj građevinsko-ptičjoj priči ima Hitchocka, a koliko aktualne graditeljske mafije?!