(Križanka  ovčara, kao tromjesečno štene 2011. udomila ju je Jelena Vojnić)

                             Odluku o tome da udomi psa Jelena je donijela doslovce preko noći. Željela je u svoju obitelj s dvoje male djece unijeti još više igre, veselja i sreće. I, usto, jednom nesretnom napuštenom štencu dati novu životnu priliku. Udomiti ga i osigurati mu sretan i siguran suživot s djecom i odraslima u svojem domu.                                      

                             Kada je Jelena stigla u azil s namjerom da udomi psa, nije znala točno  kakvog psa želi. Prolazila je uz vrtiće za štence i ugledala je malenu Neru koja je bila najmirniji i najpovučeniji pas u vrtiću. Neri je to bio tek 3. dan boravka u skloništu. Jelena je odmah donijela odluku – „hoću nju“! I opet se ponovilo najčešće iskustvo kod odabira napuštenih  pasa koji u gradskom prihvatilištu, u ovom slučaju u Dumovcu, čekaju novu priliku. Najbolje prolaze nenametljivi, mirni i, kao, nezainteresirani. Kao i među ljudima, rekli bi neki.

         Kada je stigla u novi dom, u svoju obitelj, Nera je bila dosta plaha jer je vjerojatno, onako malena, već izgubila povjerenje u ljude koji su je odbacili i ostavili je na milost i nemilost ulici da se sama snalazi kako zna i umije. Njezini ukućani puno su s njom radili na opuštanju  i na ponovnom stjecanju povjerenja u ljude. Klinci su tu odigrali glavnu ulogu!

         Nera je sada vesela, razigrana i radoznala – vratila joj se vjera u život!

         Jelena kaže da se Nerinim dolaskom u njihovoj obitelji puno toga promijenilo, sve je postalo vedrije, dom je ispunila radošću, ljubavlju i neizmjernom obostranom zahvalnošću.