PAPAGAJ KAMIKAZA I OČIGLEDNI PAPAGAJSKI SEKSUALNI ODGOJ
1.10.2013.
Kamikaza je, zamalo, doslovno opravdao svoje ime!
Čim se, naime, našao izvan krletke, iznenada ga je obuzela želja za samouništenjem. Zaletavao se u prozorsko krilo dok god nije slomio nogu i trticu!
Zadihan, uplašen, jadan sa skrivljenim repom, slomljenom nogom, papagaj-samoubojica odbija pomoć. A pomoć mu je hitna, ne može se dopustiti da se ptica muči, da ugine naočigled djece.
U Veterinarskoj ambulanti u Heinzelovoj ulici nekoliko pacijenata - uglavnom psi. Kamijev slučaj je hitan, pa nas primaju preko reda.
Dvojica mladića u bijelim kutama sami su u ambulanti. Obojica maturanti Veterinarskog srednjoškolskog centra. Jedan od mladića, crnokosi momak krupnih živih očiju, sažalno se zagledao u krletku.
- Ovo je hitno - kaže zabrinuto. - Hodite samnom. Odvest ću vas preko puta na Veterinarski fakultet. Na internoj ili na kirurgiji naći ćemo dežurnog veterinara.
Prelazimo prometnu Heinzelovu, a od grmljavine auta jedva čujem momka kako mi papagajevu nogu slikovito uspoređuje s najtanjom špagetom. Pita me mogu li sebi predočiti najtanju špagetu? E, tako je otprilike krhka i ptičja noga!
- Ne dajte pticu! - upućuje me moj mladi pratilac. - Bez obzira na to što će vam veterinar savjetovati. Sve treba pokušati, možda se izvuče. Samo, molim vas, nemojte doktoru reći da sam vam ja to rekao. Nezgodno bi bilo da se ja u to miješam. Moglo bi se krivo shvatiti, pa da zbog toga još imam neugodnosti kod upisa na fakultet. Htio bih, znate, svakako biti veterinar.
Sad mi je, dapače, žao što ne mogu napisati i dječakovo ime. Tolika briga i ljubav prema životinjama - nije li to najbolja preporuka za veterinu?
Na kirurgiji dežuran je dr Kos. Čekam da doktor Kos prepiše lijek za jednog uplašenog vučjaka sa zavijenim vratom. Tko zna od čega boluje taj plemeniti pas?
Unutra je sve čisto, prozračno i uredno, kao da nije posrijedi životinjska čekaonica. Na to podsjećaju samo fotografije životinja po zidovima.
Na kirurški stol stavljam krletku! Kamija, dakako, držim u ruci. Preplašeno mi grize prst. Doktor mi dodaje nekakav štapić - bolje da grize štap nego prst!
Dr Kos pažljivo pipa papagaja, najprije slomljenu nogu, pa iskrivljeni rep. Vrti glavom.
Noga je slomljena u butini. Tu se kirurški ništa ne može. Otišla je i trtica.
- Znači... - zaustim.
- Ne mora značiti - preduhitri me veterinar. - Možda ipak sve to zaraste. Propisat ću vam Fortevit. Potrebno mu je što više željeza. I, dakako, mirovanja. Iz krletke izvadite prečke i njihaljku - da se što manje miče. Javite se za osam dana da vidimo na čemu smo.
Odlazim zahvalan dr. Kosu, razmišljajući kako bi nekad bilo zgodno kad bi i ljudi imali takav tretman u ambulanti obiteljske medicine.
Kako na putu od Vetrine i svodoma, prolazim pokraj prijateljeve kkuće na Sveticama i neugodno mi je propustiti priliku da prijatelja posjetim. Pogotovo kad znam da in ima krletku i da se u njoj uvijek šepuri neka od uobičajenih vrsta papagaja.
Idem prijatelju na jutarnju kavu. Ali ne samo na kavu....
Banem u kuću i nađem prijatelja, njihove susjede, muža i ženu, a uz to prijateljeva i susjedova djeca - svi na okupu.
- Što se dobra radi? - postavljam ono famozno pitanje na koje se odgovor ili uopće ne očekuje ili se jednostavno prečuje. U ovom slučaju, međutim, ja nisam mogao ni jedno, ni drugo. Dapače, odgovor me zamalo šokirao.
- Pa, eto - dočekao me prijatelj - bavimo se očiglednom seksualnom nastavom! Naravno, papagaja.
Da bih koliko-toliko prikrio zbunjenost, jednostavno spuznem na stolac, pa se i sam uključim u...
Prizor je uistinu očigledan! Najprije je on milovao nju, pa ona njega. Isprva je to bilo prilično čedno, lirski, bez imalo erotskog naboja. Ali, krv nije voda! Iz njega je odjednom prokuljao muški nagon, a ona se, ne baš uvjerljivo, branila. A kad se naposlijetku to dvoje pograbilo, perje je frcalo na sve strane...
Navodno im je to prvi put. A i meni je, priznajem, prvi put da izbliza promatram kako to papagaji rade...