Ako već u prihvatilištu, u našem Dumovcu, imamo psa koji se odaziva na ime Dante, moramo otkriti da crni labrador Dante, privremeno udomljen 2008., nije uopće pas, nego pesica. Ali Dante ostaje, pa tako i njegovo kapitalno djelo koje bi se, u našem slučaju, moglo parafrazirati kao „Božanstvena komedija“ ovog aktualnog sve masovnijeg ne samo napuštanja i zapuštanja nego i zlostavljanja kućnih ljubimaca!

DANTE

(Udomiteljica Carla Ljubić, 2008.)

Prije dolaska u azil Dante je bila poznata kao velika lutalica, pas  svojeglav,  ne zarezuje autoritete, nikog ne sluša, sve po svom..

Pronađena je tako u nekomu zagrebačkom zakutku sa štencima, pa je s novorođencima dopremljena na privremeno čuvanje. Othranila štence i nastavila po starome, zbrisala prvom prilikom.

Nakon puno truda pronađen joj je novi trajni dom, no niti tamo nije bila zadovoljna, ponovno je počela lunjati. Vlasnici nisu više mogli izdržati, i dali su je u azil.

U kasno ljeto 2008. u azilskom kavezu primijetila ju je Carla (njezina današnja vlasnica), i shvatila: „Da, to je to! Ona mi je nekako poznata“. I Dante je dobila novu priliku.

      Naravno, njena potreba za bježanjem nije prestala, voli ona i dandanas šmugnuti, samo Carla ju je prihvatila upravo takvu kakva je, i pod tim uvjetima  Dante se i smirila.

      U svom domu Dante ima i društvo, ogromnog dobricu Dona (njemačka doga) s kojim se odlično slaže, i jako se vole, nekako se „kuže“.

      Svi koji su upoznali Dante kažu da je poseban pas, sva je svoja, i nekako ponosita i odvažna; a njena vlasnica kaže da je za Dante dovoljna samo jedna riječ – KRALJICA!