Cijelu bi tu priču – veli, pomalo rezignirano, stanar s prvog kata, desno – mogli jedino objesiti cucku o rep. Pardon, ispravlja se dotični s prvog kata, desno, nemre se čak ni to: cucka je, da oprostite, zel vrag, a vi, ako hoćete, uzmite samo priču…

 A priča je, zamalo, čehovljevska. Dakako, u suvremenoj zagrebačkoj inscenaciji. Stanari, njih četvero u dva kata stare, čvrste kuće, s isto tako starom, čvrstom, željeznom ogradom, u četvrti koju u malom oglasniku od milja nazivaju „sjeverni dio grada“ ili „više sjeverno“ (od čega više, od nas samih?), za promjenu, posve se dobru slažu. Jedni drugima dolaze na čašicu i kavicu, muški zajedno gledaju TV-prijenose utakmica, ženske subotom jedna drugoj zvone da bi zajedno pošle na plac, a djeca su po cijeli dan  zajedno, u kući i na dvorištu. I onda još u tu, ionako već dosta nacifranu, zagrebačku razglednicu, koja bi za nečiji ukus mogla postati i kičem, ulazi – pas. Doduše bez pedigrea, ali umiljat. Neka vrsta šarplaninca. Za tu pasminu kažu da je najbolji čuvar kuće, najvjerniji čovjekov prijatelj.

Stanari su psa zajedno nabavili, zajedno platili i zajedno ga krstili: novi četveronožni i malko nakostriješeni stanar sjevernogradske kuće zvat će se Bucko. To su mu ime, zapravo, odredila djeca, a stariji nisu imali ništa protiv toga da se Bucko zove Bucko. Pas je odmah postao miljenikom svih velikih i malih stanara. Svi su ga odjednom hranili, na kostima što ih je obilno dobivao sve je više bilo mesa. Čak i za mesne krize Bucko je bio Bucko. Socijalni status stanara te kuće – koju je mladi šarplaninac čuvao – u prosjeku je negdje na razini „fiata 124“, jer donja bi granica bila „škoda 1000MB“ s prvog kata, a gornja „BMW 1600“ iz prizemlja. Kvalifikacijska struktura vrlo je šarolika: od VKV radnika i računovođe do magistra farmacije i tehničke inteligencije. To spominjem tek toliko, da se vidi u kakvim je to rukama bio zajednički pas Bucko. Ali  Bucko, unatoč svemu, nije bio razmažen. Vjeran ukućanima, profesionalno korektno obavljao je svoj posao kad bi netko naišao tko nije pripadao kući: lajao je ni odveć glasno ni odveć nervozno, ali uvijek uvjerljivo. Kadikad i pasji potresno. Bio je pravi, nepatvoreni pas, iako je u međuvremenu zaradio mali defekt: volio je, naime, šećer. Znajući za tu njegovu sklonost, klinci su redovito provaljivali u kuhinjske kredence da bi se domogli šećera u kockicama, zrncima, pa čak i u prahu, sve za svog Bucka. Odrasli su nešto kasnije saznali da u pasjoj kućici, zapravo, imaju sladokusca! Računovođa iz prizemlja počeo je piti gorču kavu; dvije kockice šećera, što ga izbacuje automat za kavu u njegovu poduzeću, redovito bi dijelio s Buckom…

A onda je jednog dana, ovog ljeta, tu gradsku kuću čvrstih zidova i netaknutih stanarskih odnosa snašao događaj koji je u sjenu bacio čak i kućnog miljenika, psa Bucka. Dok je većina ukućana, odraslih i djece, ljetovala negdje na našoj razvedenoj obali, na njihovu je kuću izvršen prepad i preko noći je zaposjednut cijeli podrumski prostor.

Neka tročlana obitelj, posve određenoga socijalnog statusa, nasilno je ušla u podrum i ilegalno riješila svoje, vjerojatno dugotrajno, stambeno pitanje. Pas Bucko navodno je uvjerljivo lajao na ilegalce, ali od lajanja nikakve vajde. Složni kao i uvijek, navalili su na podrum papirima, lijepim riječima i psovkama, ali na podrumskim prozorima svejedno su izvješeni zastori.

Poraz, pa makar i privremen (dok sud ne donese svoju odluku), potresao je cijelu tu inače vrlo stabilnu gradsku kuću, a u toj općoj nervozi i pometnji na mladog šarplaninca kao da se posve zaboravilo. Ipak, sjetila ga se nova „stanarka“ iz podruma. Njoj, oprostit ćete, pas pod prozorom smeta. Ona ima dijete, a pas laje, a, tko zna, možda ima i buhe… Da, da, gospodo s kata, psa treba maknuti! Na to su, stanari, umjesto svog ljubimca, zalajali vrlo uvjerljivo i pasji potresno. Ni to im nije pomoglo.Veterinarska inspekcija, koja je,na poziv žene iz podruma, izašla na lice mjesta također misli da psa treba maknuti: pas, drugovi, ovdje pod prozorom podruma narušava stambene uvjete… Računovođa iz prizemlja i dalje pije gorču kavu, iako više nema za koga odvajati kockice šećera.