(Križanka ovčara, udomiteljica Irena Piškur, 2005.)

                             Razlog udomljavanja: Udomitelji nisu željeli kupiti psa, htjeli su spasiti jedan život – udomiti psa iz skloništa.

                              Udomitelji su došli u azil želeći udomiti manjeg psa, no kada su ugledali Teu, svi njihovi planovi pali su u vodu. Tea je velik pas, križanac ovčara. Zapazili su je u kavezu s još nekoliko pasa koji su svi redom navalili na žicu kada su ugledali  da je netko zastao pokraj njih i pokazao zanimanje. I onda se dogodilo ono što u ovakvim slučajevima često prevagne.. Dok su ostali psi navaljivali i umiljavali se, kuja Tea je sve to promatrala iz prikrajka.

               – I cijelo je vrijeme bila mirna, povučena i pomalo sramežljiva – udomitelji objašnjavaju sebi i drugima.

             Otkada imaju Teu u svojoj obitelji, a to je već osma godina, Piškorovi kažu da im se život promijenio na bolje, jer u kući je neusporedivo veselije i vedrije. Ljubimica Tea je u svome novom domu, među ljudima i svojim udomiteljima naučila i poneki trik. Tako je do savršenstva naučila otvarati vrata, kojih uvijek i svugdje po kući treba otvoriti. Tea bi to često i rado pokazivala, i to ne samo kao svoju novousvojenu vještinu već kao prava uslužna domaćica i iskreni gostoprimac.

            Udomitelji će rado ispričali i anegdotu o Teinom posjetu Maksimiru. Kad su je prvi put odveli u Maksimir u šetnju i pustili je da šeće sama (bez lajne), bili su jako ponosni jer imaju pristojnog psa koji ih neće osramotiti pred ljudima. Tada je pokraj Tee proletio jedan rasni pas i ljubimac iz fine kuće i paf –  ravno u jezero, pozivajući je, tako, svojim raskošnim bravurama uživancije na zajedničko kupanje. Sunce je pripeklo i malko se splahnuti u hladnoj vodi svakome bi dobro došlo, a gdje neće psu. Ali ne i Tei, koja je sve to podnijela damski suzdržano. Nije si dopustila da slijedi tog veselog maksimirskog kupača. Kad su shvatili da njihova ljubimica iz azila ne može tek tako pljusnuti u vodu, vlasnici su bili još ponosniji, nisu mogli vjerovati koliko pristojnog psa imaju. Ali kako je pas ipak samo pas, nakon nekoliko trenutaka Tei se na putu našla povelika lokva s blatnom vodom. U blizini nije bilo ljudi i gledatelja pa pesica nije izdržala da se u kaljuži ne izvalja i rashladi. Toliko o ponosu vlasnika koji je u času iščeznuo. Udomiteljica Irena odmah je na to, i sebi i drugima, imala odgovor. Pas je samo pas, bez obzira je li rasni ili mješanac i je li iz fine kuće ili udomljen iz  gradskoga psećeg azila...