Tako vam je to s psima. Koliko god mislimo da ih poznajemo, ipak će nas uvijek iznova iznenaditi. Ne može se reći da su svojeglavi i nepredvidivi kao mačke, ali ni kod psa  ne možete uvijek predvidjeti kako će reagirati.

Može se samo predvidjeti da će lajati na poštara. I kad sve sumiram, moram priznati da su svi moji cucki krvoločno lajali na poštare, a bilo ih je od svakakve pasmine, samo poneki čistokrvni, ostalo sve mješanci. Bilo je svih boja, veličine, stasa, temperamenta i obrazina. I svi uglas navali na poštara! Ali,  ne samo na njega, nego i na čistače ulica, inkasatora, milicaja i policajca

Nitko, eto, ne bi ni pomislio da će Bonzo, koji je oduvijek krvožedno dočekivao poštara, tako reagirati kao što je reagirao u tom posebnom susretu toga jutra. Smeđe-bijali mječanac labradora i naše crnobijele kujice Male, koji je inače uvijek bio spreman napasti poštara i lajati na svaku uniformu koja se na puškomet približi njegovu dvorištu, prestao je lajati kad je poštareva ruka prošla ogradu i razglednicu s mora ponudila Bonzu. Moj kućni ljubimac polulabrador je odjednom prestao lajati, a da nije i sam bi od jada zalajao, jer na vlasniku je, naravno, spriječiti izravan sukob, kako bi i sebe i poštara, a i svog psa, poštedio neugodnosti.

Što se ove kuće tiče, neugodnost joj već kuca na vrata.

Došlo je, naime, ljubavno pisamce od Hrvatske pošte. Prije neki dan tutnuo ga u sandučić poštar, kojega su, navodno, napali psi. Poštar, naravno, nije bio Željko, nego ljetna zamjena Željku. U tom ljubavnom pisamcu, adresirano na djedovo ime, državna poštanska služba službenim pečatom i u više nego službenom tonu upozorava:

“Radi urednog i nesmetanog vršenja dostave poštanskih pošiljaka od naših djelatnika, molimo da kao posjednik psa, a u s kladu s Odlukom o držanju pasa i tamanjenju pasa i mačaka  lutalica (Službeni glasnik grada Zagreba broj 14/80) držite psa pod nadzorom, na dovoljno dugom lancu ili u dobro ograđenom prostoru… Ukoliko  ne postupite u skladu sa zatraženim i na taj način ugrozite uredno vršenje dostave poštanskih pošiljaka, te sigurnost i zdravlje naših poštara, bit ćemo prisiljeni protiv Vas  podnijeti prijavu sucu za prekršaje, a po potrebi i tužbu radi naknade štete nadležnom sudu“…

A u moju već poznatu tezu, koju sam više puta ponovio po kolumnama i u knjigama, kako dvorište kao univerzum živi svoj život i kao takvo ima svoj svakodnevni ritual i svoje zakonitosti, a jedna od njih je i ta da pas sa svog dvorišta obvezatno laje na poštara., a zašto je to tako, to dosad, koliko nam je poznato, još nitko nije uspio objasniti.

«Pa, da. Zašto?», uključila se djeca. «Hej, Željko!“,dovikvala su preko ograde za poštarom, koji je sa svojim prduckavim motociklom bio na odlasku.          «Imate li vi psa?

«Naravno da imam».

«Laje li i on na poštara»?

«Naravno da laje»!     

            Sve je to bilo dok je još bio živ Bonzo, a o našem današnjem psu, čistokrvnom labradoru, koji po rodovniku nosi ime Lucky, nije bilo još ni traga. I, naravno, nismo još mogli ni zamisliti da naša prinova, labrador Lucky, ne samo da ne laje na poštara, koji mu svojim motociklom brunda pod uhom ili čistača ulica, koji kamionom trese kuću i plot, nego, dapače, s obojicom živi u pravoj idili, skače na njih, ljubi im ruke i nastoji se domoći obraza i podijeliti pravu pusu! U jednoj novinskoj kolumni neoprezno sam se otkrio kako cijeli život imam cucke, a sada labradora, koji je pravi čuvar kuće. Moj labrador provalniku bi sigurno skuhao kavu, s uobičajenim pitanjem voli li gost više ili manje mlijeka?!

            Nakon poduže vremenske distance i nakon dolaska čistokrvnog labradora na naše dvorište, mogli bismo odgovoriti na ono fatalno pitanje zašto pas laje na poštara onako  paušalno: možda, ali ne baš svaki! A onom strogom potpisniku ljubavnog pisma od strane  Hrvatske pošte, koji nam je zaprijetio sudskom prijavom ukoliko ne oslobodimo njihovog djelatnika (ne znam zašto ne poštara?) od oštrog i opasnog psa koji ga ugrožava u obavljati službene dužnosti, a opasnost je čak i za djelatnikov život, mogli bismo odgovoriti kako naš labrador ni teoretski ne bi mogao biti kriv za našeg poštara koji je uistinu, dok još Luckya nije bilo, na poslu skončao, ali ne od cucka, nego ga je glave došao prduckavi motor u prometnoj nesreći, s kojom ni jedan naš cucak nije imao veze...