Bok ,moje ime je Remi. Star sam dvije godine,i prije nepunih pet mjeseci došao sam u azil.Križani sam ovčar,i po prirodi sam razigran,iako možda na slikama tak i ne izgledam.Ali kad me malo bolje upoznate  ja sam vam zapravo jedna velika beba,koja voli biti u centru pažnje i samo se mazit.Odmah  se bacim na leđa išekivajuči češkanje po trbuhu.Volim trčati,i gristi igračke to stvarno obožavam,mislim koji to pas ne voli.Da li pada kiša ili je sunčano ja sam uvijek dobre volje i uvijek spreman za akciju i za igru,te svaki dan volim iskoristiti u društvu drugih pasa,ili dobrih ljudi.Ponekad sam nestašan,hiperaktivan ali veselo hiperaktivan pa mi treba vlasnik koji će me izvesti na pravi put,umjesto da viće na mene nek mi pomogne usmjeriti moje vratolomije na nešto pozitivno.

Kad sam prvi put došao u azil sve je to bilo nepoznato oko mene puno pasa ,nepoznatih ljudi i jednostavno sam bio nesiguran di sam to došao.Malo ti treba vremena da se opustiš,i uvidiš da si zapravo na mjestu gdje ti ljudi žele samo pomoći,uljepšati ti život.I pošto sam uvidio kako u azilu postoji ljudi dobra srca,znam da postoje i udomitelji koji hoće mene,malog vragolana koji će ih voljeti i biti vijeran do kraja mog života.