Moje ime je Deda. Trenutačno se nalazim u azilu  gdje se nadam da ću dočekati svoju zadnju priliku da i ja osjetim sretan i topao dom s obitelji.  

Brojim jedanaest godina života te sam u toliko godina uvidio kako postoje dobri ljudi koji će meni starom „dedi“ pružiti ljubav, što mi je najviše potrebno. Pogotovo u mojem stanju, jer sam nedavno  prebolio tumor u području abdomena. Dugo vremena sam vam bio na raznim lijekovima koji su mi olakšavali bol, ali danas se može vidjeti samo obrijana dlaka na desnoj strani moga trbuha gdje se nalazi veliki šav od operacije. Sve slabije i slabije hodam, vidim i čujem i brzo se umorim, tako da većinu dana provedem ležeći i odmarajući u ovom toplom vremenu. Jedino kad je u pitanju hrana, dva do tri puta dnevno me je potrebno glasno pozvati, ali kad skužim, poletim kao štene da se i ja napapam.  

Još uvijek imam snage i volje u sebi  i  jednu veliku nadu da će mi dolazeči dani biti ljepši i sretniji u mom vlastitom domu.